Ženski vokalni ansambl Harmonija disonance počeo je djelovati 2016. godine i nastao je kao rezultat projekta posvećenog specifičnim stilovima i načinu izvođenja hrvatske vokalne tradicijske glazbe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Danas se kao samostalni ženski vokalni sastav, koji usko surađuje s vrsnim poznavateljima i kazivačima tradicijske glazbe, bavi njezinim skupljanjem, očuvanjem i interpretacijom. Najveći dio njihova repertoara posvećen je tradiciji obalnog i priobalnog područja Hrvatske, od istarskog dvoglasja tijesnih intervala, kantanja do rera i gangi. Veliku važnost u njihovom djelovanju ima narodna usmena predaja, priče, napjevi i iskustva s terena, te prašnjavih arhiva kojima daju novo ruho.

Neki od ključnih trenutaka Ansambla uključuju suradnju s Jazz ansamblom Muzičke akademije u ciklusu Lisinski subotom (2017.), samostalni koncert Pjevati ću, ne ću stat u mûku u Crkvi svetog Donata u Zadru (2019.) te objavu albuma Harmony of Dissonance – Traces of Croatian Traditional Singing (2019.). Godine 2020. HRT je o Ansamblu snimio glazbeno-dokumentarni film, 2021. izdaju singl Zima, a 2023. su nastupili i osvojili drugo mjesto na izboru za pjesmu Eurovizije Dora s pjesmom Nevera (Lei, lei). U lipnju 2024. godine Harmonija disonance održala je koncert Daj nam dobro leto u Novinarskom domu u Zagrebu kao dio projekta Ženski rituali, u kojem su izveli napjeve koji prate običaje žena kroz godišnje i životne cikluse – od jurjevskih i ljeljskih pjesama, preko ivanjskih i žetvenih, do dodola i naricaljki.