Edukativna slikovnica Stupnik

Edukativna slikovnica Stupnik – drago mjesto srca moga, prva je knjiga u izdanju Udruge za kulturu Musica Nota, autorica teksta i urednica slikovnice je Ivana Lušić, autor ilustracija i grafičkog oblikovanja je Ivica Rađa.

Želja mi je bila da na kreativan, jednostavan i zanimljiv način, slikom i riječju, opišem kako se nekada živjelo te koje su kulturne i povijesne osobitosti mjesta Stupnik u neposrednoj blizini Zagreba (takva prigradska mjesta puno brže gube svoje identitetske zavičajne značajke). Slikovnica je bogato ilustrativno opremljena i pisana je na način da zadovolji potrebe suvremenog čitatelja s naglaskom na interaktivnost i poticanje znatiželje. Dečec Jožek ima posebnu ulogu u slikovnici, on je svojevrsni stupnički Petrica Kerempuh koji postavlja pitanja kako bi potaknuo na logičko povezivanje i razumijevanje zavičajne kulture; primjerice, otkuda prisutnost crvene boje u stupničkoj narodnoj nošnji i ostalim kulturama, zvona na župnoj crkvi i opširnije o zvonima u kršćanstvu, sudjelovanje Stupnara u Seljačkoj Buni i najpoznatije književno djelo koje je opisuje itd. Aktivnoj prisutnosti čitatelja i zanimljivosti slikovnice pridonosi i mogućnost praćenja zvučnog i video zapisa putem QR koda. Tako primjerice, zvuk svakog od pet zvona župne crkve pridonosi da dijete brže nauči koja su zvona župne crkve dok će snimka kazivačica biti možda zanimljivija odraslima.

Iako jednostavno pisana veliki dio slikovnice rezultat je opsežnoga terenskog etnološkog istraživanja, osobito u poglavlju Iz stupničkoga spomenara koje obiluje velikim brojem starih crnobijelih fotografija iz kojih se može iščitati život Stupnara nekada. Nadalje, poglavlje o narodnim nošnjama i krasne fotografije (organizirano je fotografiranje u tu svrhu) te fotografije starih hiža potaknut će svjesnost o ljepoti zavičajne kulture.

Zaključno, Stupnik – drago mjesto srca moga zavičajna je slikovnica namijenjena obiteljima i trebala bi se čitati unutar obitelji. Trebala bi biti poticaj da odrasle podsjeti na život nekada i njihove pretke i da ta sjećanja podijele sa svojom djecom. Ujedno vjerujem da će biti zanimljiva i novodoseljenicima radi spoznaje o vrijednostima kulture mjesta koje je postalo i njihov dom.

Zavičajni identitet pridonosi bogatstvu i raznolikosti nacionalnog identiteta te je važno da se uspije zadržati. Koliko i hoće li se zadržati – ovisi samo o nama, Stupnarima i tu je naša velika odgovornost. Neka ova slikovnica bude mali doprinos tome.

dr. sc. Ivana Lušić